Dana 7. siječnja 2020. godine u zgradi Vlade Županije Zapadnohercegovačke za učitelje razredne nastave organizirana je stručna edukacija koju je održala učiteljica Gordana Nakić, savjetnica za razrednu nastavu / vanjska suradnica Zavoda.
Tema edukacije „U početku bijaše Riječ – kvalitetna komunikacija temelj je suradnje u školi“ izazvala je veliko zanimanje što dokazuje i činjenica da je predavanju nazočilo 58 učitelja.
Suvremeno obrazovanje temelji se prvenstveno na komunikacijskim kompetencijama učitelja, a cjelokupan odgojno-obrazovni proces počiva upravo na komunikaciji. Sukladno tomu, cilj edukacije bio je razvijanje i usavršavanje komunikacijskih kompetencija učitelja kao pokretača komunikacije u nastavi i odgovorne osobe za uspjeh i kvalitetu komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno suradničkih odnosa u školi općenito.
U uvodnom dijelu stručne edukacije voditeljica je obrazložila značaj riječi, u najširem smislu komunikacije, za čovjekov odnos s drugim ljudima naglasivši da ono što je zrak za biološki život, komunikacija je za društveni. Obrazovanje bez komunikacije ne postoji, jer je ona ključ odgoja i temelj uspješne nastave. Upravo su ove činjenice, kao i veliki interes za ovu temu, pokazatelj njezine relevantnosti.
Voditeljica je sudionike podsjetila na pojam i vrste komunikacije te što je sve potrebno za učinkovitu verbalnu komunikaciju. U ovom dijelu je posebna pažnja posvećena interpersonalnoj komunikaciji koja je izuzetno važna u području suvremenog odgoja i obrazovanja.
Također su izdvojeni i obrađeni uzroci loše komunikacije. Kroz aktivnosti u edukativnoj priči „Marko i Tina“ sudionici su spoznali kako do problema u komunikaciji mogu dovesti ishitreno doneseni zaključci, a „Priča o jednom mišu“ bila je pokazatelj da se problemi ne mogu riješiti ignoriranjem i „okretanjem glave“, jer ih tako samo produbljujemo i povećavamo.
Dio edukacije koji se odnosio na učitelja kao pokretača komunikacije u nastavi, njegove komunikacijske kompetencije, koje su preduvjet kvalitetne komunikacije i socijalnih odnosa u razredu te uzroke nediscipline u razredu, voditeljica je potkrijepila primjerima iz prakse.
Poseban naglasak je stavljen na komunikacijske kompetencije učitelja i njegov komunikacijski stil od kojeg ovisi i način vođenja razreda, aktivnost učenika te emocionalna klima u razredu općenito. Također je sudionicima objašnjena veza između frontalnog rada i nediscipline te kako disciplinu u razredu ne možemo postići i održati samo racionalnim argumentima, pritiskom autoriteta i/ili ucjenama, jer nasilno uspostavljena disciplina ima učinak vulkana.
Slušanje, kao preduvjet komunikacijskog procesa, obrađeno je kroz aktivno i pasivno slušanje te su naglašene i četiri komponente slušanja izuzetno važne u nastavnom procesu i komunikaciji općenito. Sudionicima edukacije voditeljica je skrenula pozornost na izuzetnu važnost neverbalne komunikacije i poruka koje učitelj šalje svojim izgledom, držanjem, izrazom lica itd. te naglasila šutnju, kao dio neverbalne komunikacije, koja predstavlja vrlo jako komunikacijsko sredstvo. Dala je i konkretne upute „5 NE“ i „5 DA“ koje trebamo primijeniti u komunikaciji s učenicima.
Povratna informacija u procesu komuniciranja, a posebno u nastavnom procesu, karika je koja bitno određuje uspješnost učenika, odnos s roditeljima i ukazuje na učiteljevu (ne)uspješnost. „Priča o Indijancu i kauboju“ bila je pokazatelj kako nerijetko u učiteljskoj praksi poruka koju pošalje učitelj, a primi učenik ili roditelj ne mora biti istovjetna. Usklađivanje poslane i primljene poruke tijekom razgovora osnova je stručnog i uspješnog razgovora u školi.
Komunikacija s roditeljima bio je posebno zanimljiv i koristan dio edukacije. Naglašeno je kako je suradnja roditelja i škole nužan uvjet uspješnog odgoja. Obrađene su etape suradnje i načela suradničkih odnosa između roditelja i učitelja te kakva ta suradnja može biti.
Komunikacija roditelja djeteta s teškoćama u razvoju s učiteljem, stručnim suradnicima i drugim osobama s kojima roditelj dolazi u kontakt u školi demonstrirana je kroz aktivnost/radionicu u kojoj su sudionici imali priliku samostalno percipirati i izdvojiti nedostatke i anomalije pri ovoj komunikaciji. Voditeljica edukacije objasnila je i zašto dolazi do loše komunikacije i sukoba između roditelja i učitelja te kako se pripremiti na konfliktan razgovor. Dala je konkretne smjernice i upute kako reagirati na provokaciju ili uvredu te koji su ključni faktori uspjeha u radu s „teškim“ /konfliktnim roditeljima.
Posljednja tema obrađena u ovoj edukaciji bila je kako unaprijediti komunikaciju u školi, a sadržavala je jasne smjernice i upute kako to postići. Umjesto zaključka voditeljica edukacije sudionicima je ponudila važna pravila kojih bi se trebali držati ukoliko žele imati kvalitetnu komunikaciju i uspješnu suradnju u školi.
Na kraju edukacije voditeljica je zahvalila sudionicima na pozornosti i zaželjela puno sreće u obavljanju zahtjevnog i plemenitog posla učitelja koji nije samo posao već i avantura.
Sudionici edukacije izrazili su zadovoljstvo temom stručnog usavršavanja, primjenjivosti u praksi, a posebno su bili zadovoljni činjenicom da je cijela edukacija bila potkrijepljena primjerima iz prakse i konkretnim prijedlozima i savjetima.
Naglasili su kako češće treba organizirati ovakvu vrstu edukacija.
